autor: Mr Ph J. Nešović
Naše tijelo reaguje na sve nedostatke, pa je zbog toga jako važno obratiti pažnju na prve simptome i znake zdravstvenih problema. Zbog nepravilne ishrane i stresnog načina života, veoma često organizam pati od nedostatka cinka.
Cink je esencijalni mineral i prisutan je u svim organima, tkivima i tjelesnim tečnostima. Naše tijelo sadrži između 2 i 3 grama cinka koji je lociran najviše u skeletnim mišićima i kostima, a u manjoj mjeri u bubrezima, jetri, mrežnjači oka, koži, prostati… Čak i mali nedostatak cinka može da izazove disbalans i probleme u funkcionisanju organizma.
Zahvaljujući činjenici da čini važan dio preko 300 enzima, cink ima široki dijapazon uloga u organizmu. Tako je neophodan u procesu rasta i razvoja, imunološkom odgovoru, neurološkoj funkciji, reprodukciji. Bez cinka nema sinteze proteina i genetskog materijala (DNK ), diobe ćelija, stvaranja kostiju, integriteta kože, kose i noktiju. Zanimljivo je da je cink važan i za čulo ukusa, budući da čini dio proteina čiji je zadatak raspoznavanje ukusa.
Jedna od najpoznatijih uloga cinka je u osiguranju normalnog funkcionisanja imunog sistema. Naime, cink utiče na stvaranje i aktivaciju T-limfocita, bijelih krvnih zrnaca važnih u borbi protiv infekcija, pa se nedovoljan unos cinka negativno odražava na broj i funkciju T -limfocita, a samim tim i na imunitet.
Najčešći simptomi deficita cinka u organizmu su:
- slabljenje imuniteta
- pojačana nervna napetost
- hronični umor
- otežano zarastanje rana
- kožne promjene
- noćno sljepilo
- poremećaj ukusa
- dugotrajna dijareja
- zakasnjeli razvoj
- smanjen apetit
- gubitak čula ukusa i mirisa
- mentalna letargija
- pojačana sklonost ka infekcijama
- opadanje kose
- smanjenje broja spermatozoida (a time i plodnosti)
- smanjenje seksualnog nagona
- suha i ogrubjela koža
- krhkost i bijele mrlje na noktima
- smanjenje tjelesne težine
Smatra se da se raznovrsnom ishranom može osigurati dovoljna dnevna količina cinka. Najbolji prirodni izvori cinka su: meso (govedina, puretina i iznutrice), riba i plodovi mora (školjke, rakovi i tuna). Smatra se da vegetarijanci imaju rizik od blagog manjka cinka baš zbog nedostatka mesa u ishrani. Značajni izvori cinka su mlijeko i mliječni proizvodi, jaja i žitarice cijelog zrna. Iako je iskoristivost cinka iz biljne hrane znatno manja nego iz one životinjskog porijekla, svakako se preporučuju biljni izvori cinka: orašasti plodovi, grašak, boranija, soja i sojin “sir” tofu, pivski kvasac, pšenične klice, bundevine i druge sjemenke. Naravno, ishranu treba obogatiti raznovrsnim voćem i povrćem koje takođe sadrži cink.
Današnji način života, nedostatak vremena i kvalitetne hrane nameće potrebu pronalaska drugih načina za održavanje ravnoteže imuniteta i zdravlja.
Betty.ba